Ljudi Perpetuuma: Bruno Krsnik

Perpetuum Mobile Bruno Krsnik, System engineer

Sistemaš, prekaljeni gamer, ljubitelj glazbe… Naš dugogodišnji kolega Bruno Krsnik ima širok raspon interesa, a povrh svega je, naravno, ljubav prema svemu što nosi predznak IT-a. Saznajte kako izgleda njegov radni dan, kako se našao u IT vodama i čime se bavi kada ne “lupa po tipkovnici” u uredu. 

Ukratko, koje poslove i zadatke podrazumijeva tvoja funkcija?

 U Perpetuumu radim kao sistem inženjer za podršku IT sustavima. Zadužen sam za osiguravanje nesmetanog rada IT sustava te implementaciju novih i nadogradnju postojećih tehnologija u poslovna okruženja. U prijevodu: instaliram i popravljam (ne, nisu svi IT-jevci programeri :D). Brojim osam godina rada u Perpetuumu te ukupno 12 godina u IT branši.

 Što te točno privuklo prema IT-u, odnosno poslu koji radiš?

 Sve to išlo je prirodno još od malena. Otkad sam postao svjestan postojanja računala, pokazivao sam veliki interes za njih (u prvome redu za igre). Prije nego što sam uopće dobio svoje prvo računalo, posjedovao sam već veliku kolekciju disketa (booteri su tada bili aktualni) te poslije CD-a. Prve "prave" igre potpuno su me obuzele: Grim Fandango, Broken Sword, Monkey Island, Age of Empires, GTA, Baldur's Gate, Diablo… To razdoblje trajalo je dosta dugo, samo su se naslovi igara izmjenjivali.

 Uz cijelu priču oko igranja pojavio se i gaming community (mIRC kanali, Gamer forum, LMinfo...) gdje sam stupio u kontakt s osobama koje su već radile po raznim IT firmama u Zagrebu i šire. Sjećam se oduševljenja kada sam upoznao osobu koja radi u IBM-u a koja nam je uspjela riješiti veliki problem mreže pri slaganju LAN partija te konfigurirati Call of Duty, na opće veselje prisutnih. U tom trenutku nekako sam znao što želim raditi, samo je bilo potrebno odabrati smjer u kojemu želim ići. Nezainteresiranost za kod te hardveraši i sistemaši kojima sam bio okružen u to vrijeme, pomogli su mi pri odabiru - i eto me tu gdje jesam - sistemaš u Perpetuumu!

 Kako izgleda tvoj tipičan dan u Perpetuumu?

 Pa tipično sjednem za računalo, stavim slušalice i lupam po tipkovnici. Niti jedan dan nije isti, imamo mnogo korisnika o kojima se moramo brinuti i svaki dan je mini-avantura za sebe. Jedan dan padne e-mail sustav, drugi dan backup ne prolazi, treći dan je potrebno raspraviti implementaciju novog rješenja za određenu tvrtku... Samo zamislite koliko imate IT problema u svakodnevnom poslovanju u svome uredu pa onda to pomnožite deset puta, dodajte nove implementacije te migracije postojećih rješenja, magični „consulting“ i dobit ćete svakodnevicu bilo kojeg sistemaša.

 Koji ti je omiljeni projekt na kojemu si radio unutar Perpetuuma i zašto?

 Omiljeni projekti, općenito, su oni koji su mi u određenom trenutku zadali najviše glavobolje. Na primjer, imao sam migraciju kod korisnika (blizu granice s Mađarskom) koja se odvijala tri dana te nije smjelo biti downtimea (tvrtka je ovisila o narudžbama preko e-mail sustava). Radni sati su bili od 22 navečer do 7 ujutro, dok su se tijekom dana odvijale sve akcije koje nisu utjecale na poslovanje. Ne moram niti reći kako je bilo zabavno kad sam bio probuđen u 7.20 sati s informacijom da e-mail sustav ne radi dok četiri šlepera čekaju pred tvornicom da preuzmu robu. Fun times!

 Kakva je budućnost sistemaša?

 Po raznoraznim blogovima, forumima i portalima o tome se već uvelike raspravlja. Opće prihvaćen zaključak je da je klasično sistemaštvo kakvo poznajemo više-manje mrtvo. Spominje se DevOps kao logičan korak koji bi postojeći sistemaši trebali razmotriti, ali, naravno, ovisi o kojem tržištu pričamo. Sistemaš u Hrvatskoj nije isto kao sistemaš u Irskoj, gdje su sustavi na kojima se radi kompleksniji te je automatizacija potrebna kako bi se uštedjelo i vrijeme i živci. Doći će i to kod nas u sve većoj mjeri. Cloud-based servisi već su uvelike prisutni u svijetu, a do tada...

 Što bi savjetovao onome tko želi u karijeri krenuti tvojim stopama?

 IT se mijenja iz dana u dan, svaki dan postoji nešto novo što se može razmotriti te put kojim se može krenuti. Naravno, neke branše IT-a su profitabilnije od drugih, na svakome je da izabere hoće li ulaziti u IT zbog novca ili „ljubavi“ prema tehnologiji. Kako god bilo, svi moraju biti spremni učiti dok god se nalaze u IT-u. To uključuje i učenje tehnologija i programskih jezika koji vas možda nužno i ne zanimaju, ali su potrebni za poslovanje.

 Što radiš kada ne radiš?

 Nakon višegodišnjeg „hardcore“ igranja (šifra: World of Warcraft, Excesse, Knight Online, Counter Strike 1.6, Diablo 2, Call of Duty 2), odlučio sam malo zapostaviti cijeli gaming svijet i posvetiti se svojoj “uvijek-na-drugome-mjestu” ljubavi -  glazbi. Trenutačno brojim kolekciju s više od 500 ploča, s velikom tendencijom rasta. Uglavnom je riječ o stranoj muzici, osim nekoliko izuzetaka - Jugotona/SR-a koje sam uspješno užicao od starih kolekcionara po raznoraznim garažama (kako bih mogao uživati u hitovima Mirzinog Jata, Olivera Mandića, KIM-a, Divljih Anđela i ostalih bezvremenskih izvođača s područja Jugoslavije).

 Danas sam više fokusiran na žanr koji je netko jednom davno nazvao „lo-fi deep house“, ali tko zna koliko će me to držati. To je već treći ili četvrti žanr u četiri godine koji sam počeo sakupljati. Sve je počelo sa standardnim velikanima (Pink Floyd, Led Zeppelin, AC/DC, Bob Dylan, Leonard Cohen, Bob Marley, Queen, Santana), zatim je uslijedila „nisam-siguran-što-želim“ faza koja je uključivala Air, Tindersticks, Tool, NIN, Thievery Corporation, ali i Buena Vista Social Club, Angelu Canales, Edith Piaf itd.

 Na kraju, koju bi nam pjesmu predložio kao ulazak u trenutačni đir te što je tvoje zadnje glazbeno otkriće?

 Jednu? Uh, ako je samo jedna, onda ne bih riskirao: Tell – Floating Lands. A zadnje otkriće... Nova ploča koja je izašla tek nedavno, Harrison BDP - Confusion of Sound te istoimena pjesma s tog EP-a. Ipak, „zadnje otkriće“  mijenja se gotovo iz dana u dan. :)