Ljudi Perpetuuma - Alan Baudoin

Tina Fišić

Još jedan gamer iz zagrebačkog ureda Perpetuuma ispričao nam je o svojoj YouTube karijeri, psu Štangi, Erasmusu u RWTH Aachen University-u, planovima za budućnost, a dao je i pokoji savjet mladima koji će tek ultetiti u njegove čizme. Pa, počnimo:

Pozdrav Alane, možeš li nam za početak reći nešto o sebi?

Ja sam Alan iz Zagreba, imam 26 godina, diplomirao sam na FER-u 2016. i volim igrati igrice, tehnologiju i životinje! To su tri najbitnije stvari :) (op.s. Svaka majka bi ga za zeta poželjela)

Došao si nam direktno s fakulteta. Kako je prošla tranzicija između fakulteta i stalnog zaposlenja?

Bilo je dosta dobro i jednostavno jer sam na početku radio preko studentskog ugovora na pola radnog vremena, nekad i manje. Onako kako studenti rade - jedan dan dođeš, jedan ne. I onda sam pomalo počeo raditi sve više da bi došao do 8 sati dnevno. Po meni, to je najbolji načini za prijeći u "stalne" vode jer zeznuto je kad odjednom trebaš svaki dan ići u jedno te isto vrijeme, na isto mjesto, raditi 8 sati i nemaš drugog izbora. To je šok. Direktno s faksa na posao od 8  do 16 sati. Ovako je najbolje. Imao sam relativno prazan zadnji semestar pa sam si mogao tako posložiti.

Iz tvog iskustva, kakav bi savjet dao mladima koje čeka taj korak?

Definitivno napravite isto što i ja. Nađite si posao prije kraja faksa. Po mogućnosti bilo kakav, a ako uspijete naći u struci – nitko sretniji od vas! 

Bio si u sklopu Erasmusa, na razmjeni na jednom od najboljih tehnoloških fakulteta u Europi, RWTH Aachen University. Reci nam više o tome - kakva je razlika između kurikula i pristupa učenju između RWTH i FER-a?

Bio sam na prvoj godini diplomskog, znači na 4. godini kad sam odlučio otići jer sam znao da želim ići negdje gdje se priča njemački. Imao neku podlogu, ali sam ga htio dodatno naučit, a i zato što sam čuo da je to jedno od najboljih tehničkih sveučilišta Europi. Ne mogu točno govoriti o razlikama jer kad si na Erasmusu onda sam biraš predmete koje želiš slušati sa bilo koje godine. Glavna je razlika što sam imao više vremena tijekom cijelog semestra. Nisam imao ni blizu toliko vježbi, zadaća, testova i obaveza kao što je to na FER-u. Bila je opuštenija atmosfera. Kad dođe vrijeme ispita,  dva se mjeseca "ubijaš od učenja"... to je zapravo najbolji dio Erasmusa jer imaš prostora za zezanje, a kad svi uče – učiš i ti. To izguraš u 2-3 tjedna, možda 4, ovisi kakve sreće imaš s rasporedom i onda si gotov. Ja sam imao još više sreće jer sam sve ispite imao unutar 3 tjedna i onda mi je ostalo mjesec i pol za istraživanje i putovanje. Mogu svima preporučiti Aachen jer je u srcu Europe. U krugu od nekoliko stotina kilometara nalaze se Amsterdam, Pariz, Köln, Dortmund, Düsseldorf, Luxembourg i još mnogo toga. Definitivno, tko može neka ode. Još jedna ogromna razlika je u tome što oni imaju, gotovo, neograničenu količinu novaca,"svemirske" zgrade i "svemirske" učionice. Recimo, ovo ljeto sam bio u posjeti kod svog cimera Nijemca, kod kojeg sam živio godinu dana. Otkad sam otišao, u ljeto 2015. do sada, napravljeno je 11 novih sveučilišnih zgrada i to u gradu koji ima 250 000 stanovnika. Napravljen je cijeli jedan kampus na sjeverozapadu grada, nova menza... taj grad je stvoren i usredotočen na studente. Sve je jeftino. Cijene namirnica u dućanima su gotovo iste kao u Zagrebu. OK, restorani su skuplji, a stanarine su mrvicu skuplje, no opet puno jeftinije od ostalih njemačkih gradova jer su čak petina stanovnika - studenti.

Ti i brat ste 2015. pokrenuli gaming YouTube kanal GameOfBros. Kako ste se odlučili za taj korak?

Zapravo sam prvi kanal otvorio 2007.. Brat i ja smo gledali tadašnje "youtubere" kojih je bilo stotinjak. I onda smo negdje 2008-2009. počeli stavljati neka naša videa. Uglavnom su to bila videa u kojima on i ja nešto sviramo na gitari. Ima jedan video koji je čak i za to doba bio odličan - skupio je  20 000 pregleda što je, za to doba i za Hrvatsku, prilično dobar broj. Fakat je bio dobar video. Malo je smiješno vidjeti kvalitetu s obzirom na današnje, ali je svejedno zanimljivo za pogledati. Nakon toga smo bili pasivni, sve dok nisam otišao u Njemačku. Pred kraj boravka me počela lagano hvatati neka nostalgija  pa sam išao vidjeti postoji li YouTube scena na Balkanu i otkrio da zaista postoji. To je tada bilo puno manje popularno nego danas, ali je već bilo kanala s preko 100 000 pretplatnika. Kad sam se vratio rekao sam: "Cijeli život gledamo taj YouTube, stalno smo tu negdje, idemo probati otvoriti naš kanal, malo se zezati, malo probati napraviti neke uspomene. Ako se još kome svidi –još bolje. I tako smo službeno 25.08.2015. otvorili kanal, a početkom rujna izašao je prvi video i od tad nismo prestali. 

Tko ti je najveći fan?

Tko me god sretne na ulici i prepozna, uvijek se predstavi kao najveći fan :). To su uglavnom dečki od 9-16 godina, tako da, ne bih rekao da postoji konkretno jedan najveći fan...

Koji je najbolji moment u GameOfBros 'karijeri'?

Pa rekao bi trenutak kad smo prešli 1 000 pretplatnika... kad prođeš četveroznamenkastu brojku... valjda nešto vrijedi to što radiš. Imaš više pretplatnika nego ljudi koje poznaješ :). Znači, na neki si način uspio zainteresirati publiku. A i kad god imamo neki malo viralniji video, bude mi drago, iako imamo više od 500 videa na kanalu. Sjećam prvog "viralnog" videa - bilo je to u listopadu 2016., dobivao je po 30 000 pregleda dnevno i na kraju je došao do ukupno 200 000.

Imate gotovo 55 000 pretplatnika, što je impresivno (nice job, high 5!). Američki YouTuberi koji imaju takav broj pretplatnika, često se odluče za promociju nekog branda, pokretanje svog vlastitog ili postavljanje oglasa na svoj kanal. Jeste li razmišljali o monetizaciji kanala? Jeste li dobili kakvu ponudu?

Da. Definitivno, na Balkanu se već da zarađivati samo od pregleda i sponzora, ali je puno kompliciranije nekoga na Balkanu uvjeriti da to ima smisla. Mi trenutno nemamo nikakvog dugotrajnijeg sponzora nego uglavnom skačemo od jednog do drugog. Javljaš ljudima, tu i tamo se netko javi i tebi. Uglavnom su to jednokratne ili dvokratne suradnje - nemamo brand koji promoviramo. Ako se to i dogodi, radi se najčešće o stranim kompanijama koje prodaju nešto vezano za nogomet ili igrice. U zadnje vrijeme nam je uspjelo ući u neku kombinaciju sa SofaScoreom. Oni su dosta zadovoljni i dobro plaćaju.

Bi li rekao da mentalitet na Balkanu nije sklon ulaganju u takve marketinške aktivnosti?

Definitivno nije.

Super je kako na kanalu imate komunikaciju s gledateljima. Postavljate im pitanja, ankete i odgovarate njih. Kako ste došli do toga?
 
Znao sam koliko meni ide na živce kad mi bilo tko ne odgovori na pitanje. Ja odgovaram. Kad sam vidio reakcije tih klinaca kad im odgovoriš na pitanje – najsretniji su na svijetu. A, vjerovali ili ne, ja sam nekome idol/uzor jer mu se sviđam. Zato jer sam odvojio nekoliko sekundi da odgovorim na taj komentar. To njima znači do neba. Kad ih sretneš na ulici vidiš koliko je nevjerojatno bitno da se uključiš na toj osobnijoj razini. Kad vidiš tu sreću na klincima, odvojiš vremena. Ne treba ti više od 20-30 minuta dnevno da odgovoriš na komentare na YouTubeu i na poruke na Instagramu. 

Kakav vam je plan u sljedećih 5 godina? (3 godine) ... imate li plan?

Mislim da na YouTubeu nema potrebe raditi tako dugoročne planove. Možda neki to rade, ali mi nemamo potrebe. Nama je plan na tjednoj bazi "izbacit ćemo ovaj, ovaj i ovaj video". Naravno, tu treba razmišljati o nekim novim idejama i da ne budu monotoni, dosadni, istog tipa, ali imamo sreću da igramo isključivo FIFU koja neće nikad propasti. FIFA ima toliko fanova da nema straha da će joj pasti popularnost. 

Koja su tvoja predviđanja za razvoj gaming industrije kroz 5-10 godina?

Moje predviđanje će se možda totalno razlikovati od većine. OK, razvit će se tehnologija, bit će i VR i AR igara, ali mislim da će i za 5 godina istih par igara biti u TOP po broju igrača Ili bar ista vrsta igara. Ne vidim razlog zašto bi se slika igrača toliko promijenila u sljedećih 5 godina da nitko neće igrati 5 na 5, first person shootere. Ili FIFU ili Battle Royal koje sad igraju. Postojat će nove igre, nove vrste igara s novim tehnologijama, ali mislim da unutar 5 godina "old school igre" neće propasti. Counter Strike je i dan danas jedna od najgledanijih i najigranijih igara, a izašla je 2012.

Koji ti je najzanimljiviji projekt na kojem si radio i zašto?

Možda nije svima najzanimljivji, ali meni je najdraži onaj na kojem sam radio dok sam bio na Erasmus u sklopu predmeta koji se zove Web Technologies. Zadnji projekt je bio napraviti bilo što u bilo čemu. Onda je moj tim, u kojem sam bio vođa, a sastojao se od Poljaka i dvije Njemice, radio na temi koju sam predložio kako bismo ju razvili zajedno. Napravili smo platformu koja bi služila  studentima na Erasmusu da razmjenjuju iskustava o pojedinim fakultetima. Sjećam se kad sam išao u Aachen, nije bilo mjesta gdje bih mogao od raznih studenata iz različitih država vidjeti što misle o RWTH. Znači, nisam imao apsolutno nikakav izvor informacija kako je nekome tko je tamo bio bilo. Ili ga barem nisam mogao naći. Napravili smo web u običnom PHP-u, koji je rješio upravo taj moj problem – ima mapu po kojoj si klikao na države i gradove i mogao si vidjeti informacije. Sad je objavljen na GitHubu. Htio bih to prepisati u nešto smisleno, da ne bude običan PHP jer nije smislen i nije siguran. To je nešto što i dan dana često otvorim i pomislim: Ovo je fakat odlična stvar.

Imaš li i ti, kao i mnogi u našoj industriji, 'one million dollar idea' koja samo čeka pravo vrijeme da izađe na svjetlo dana? 

Postoji ideja koja je u solidnom stanju razvoja. Malo je zapela zbog hrpe obaveza, ali nije zaboravljena i vjerojatno samo čeka da se nastavi razvijati. O čemu je riječ? Ne bih još otkrivao, jer svi koji će ovo čitati, a trebaju znati - znat će o čemu se radi :)

Gdje se vidiš za 10 godina? 

Moja dva prijatelja, Vid Juračić i Vlatko Klabučar, jedan od osnivača STEMI-ja i ja, godinama se sastajemo na početku proljeća i snimimo jedan video intervju u kojem nas trojice pričamo gluposti o životu. Imamo pregled prošle godine, a uvijek na kraju bude baš to pitanje - gdje se vidiš, mislim za 5 godina, ne 10. Kad pogledaš što smo sve do sad rekli, glupo je planirati, jer sam se uvjerio da to jednostavno... ne ide. Idem tom filozofijom – isplaniram tjedan, a ostalo kako mi se posloži. Jedino što mogu reći je da ću biti u Zagrebu jer Zagreb je najbolji grad na svijetu!

A sad malo privatno. Nedavno si se uselio s curom u vaš prvi zajednički stan, kupili pasa... reci nam malo više o tome?

Jesmo. U petom mjesecu smo se uselili u jedan super stan u Maksimiru, a od kolovoza imamo i psa, kuju koja se zove Štanga i najslađi je pas na svijetu. Super nam je kvart i baš je odličan za psa. Maksimir je blizu, ima masu zelenila i parkova. Mogu reći da sam jedva dočekao i da je sad onako kako sam mislio da će biti. 

Koji bi savjet dao drugim dečkima koje tek čeka pronalazak posla koji vole, stana, hobija, cure.... Koliko cijeniš svoju sreću? Koliko si svjestan gdje si i što si? 

(duga pauza)

Da povučem pitanje? Hahahahaha

Ne, ne, ne... :) nego kad tako kažeš... tek mi je sad došlo do glave da je to... tako :). Odnosno da to tako ljudi doživljavaju. Rekao bih da sam imao ogromnu sreću jer su mi roditelji dovoljno financijski situirani, da se nisam morao bojati, znao sam da im se uvijek mogu vratiti i da to neće biti problem. A sve ostalo... išao sam u dobru gimnaziju, dobar faks. Kao što smo iz prethodnih pitanja vidjeli i ovo što sad poslovno radim dovoljno je zabavno, privlačno i izazovno da to mogu raditi svaki dan. Ali, kao što smo već rekli, da mogu igrati igrice i snimati se za novac  – onda bi sigurno to radio.
A savjet? Definitivno bi rekao, najbitnija stvar je raditi ono što voliš. Bilo to uz nešto "klasično" - radi to. I, vjeruj mi, uvijek se nađe neki način za zaraditi pare. Jer jednostavno danas sve možeš prodati. Čak i neki glupi hobi ako ga dovoljno dobro i dugo radiš , možeš ga prodati. Bar džeparac da si s tim zaradiš. Meni da je netko prije deset godina rekao da više neću morati nikad svojim novcem kupiti igricu, da ću od YouTubea uvijek imati dovoljno para... Ne bi mu vjerovao. A danas tako je.
Definitivno nađite struku koja vas dovoljno zadovoljava, kao mene web development. Ako to jako volite, super, nitko sretniji od vas da raditi upravo to. Ne znam baš kako bi se osjećao da znam da baš moram snimati videa. Da nemam drugog izbora. Da nemam posao od kojeg živim te da moram snimati videa... Možda bi ga zamrzio. Sad to radim jer želim, ne jer moram... možda nije loše da to ostane samo kao hobi .
Mislim da ljudi trebaju stvarati nešto na što se mogu vratiti za deset podsjetiti si radio, usporediti s tim gdje si sad. Prijatelj Vid, kojeg sam već spomenuo, mi je jednom rekao „ Daj zamisli koliko je glupo to da se ti 90 % svog života uopće ne sjećaš“. Znači, koliko tisuća minuta si ti živ, a koliko ih se možeš sjetiti? To je fakat živa istina. Ali ako ostaviš neki trag pa makar na YouTubu, to je već nešto. Kad radim videa, zabilježim neki trenutni "mind set" i za 30 godina moći ću pogledati taj video i prisjetiti se kako sam izgledao, što se događalo, kakvo je raspoloženje bilo.